Posted in zena i zdravlje

Izlecite napad panike ili anksioznost

Za one koji nisu upućeni; Charles Linden je i sam patio godinama od anksioznosti i paničnog poremećaja. Nakon nekoliko godina agonije i bezuspješnog liječenja dizepamima, muke sa skidanjem sa tableta, Linden je otkrio što mu pomaže: izbjegavanje razmišljanja o Panici i svemu vezano uz nju. Prema njegovoj teoriji u mozgu postoji sklopka koja je poput termostata, kod anksioznih ljudi je stalno upaljena. Po njemu je anksioznost naučeno ponašanje, koje treba zamjenit normalnim ponašanjem. Čovjek se treba osvjestit o svom problemu; i nakon toga prestat čitat o panici, prestat posjećivat liječnike, radit bilo što što bi hranilo tu paniku. Po njemu paniku hrani pričanje, razmišljanje i čitanje o istoj. Evo što on predlaže, i njegovih 9 zapovjedi kojih bi se trebalo pridržavat; PRVA ZAPOVJED PRESTANITE DA POSEĆUJETE BILO KOJEG DOKTORA NA KOJEG NALETITE Ovo možda zvuči jednostavno, ali je veoma, veoma važno. Ovdje pokušavamo da uradimo 2 stvari; prvo da dokažemo vašem svjesnom umu da vam nije potrebno uvjerenje od doktora da bi ste ponovo bili dobro, MORATE prekinuti ovaj krug jer je to upravo ono što vas vrti u krugu tako što konstantno podsjeća vaš podsvjesni um da vam je potrebno uvjerenje. Drugo, potrebno je da „reprogramirate“ um da instinktivno (podsvjesno) ne traži uverenje JEDINI način za postizanje ovog je „vejžbanje“ nove navike. Sve što više svjesno sprečavate sebe u potražnji za uvjerenjem od doktora ili neke druge osobe, sve manje ćete to morati da radite. Uskoro će neurološke staze u mozgu koje stvaraju staro, anksiozno ponašanje biti zamijenjene novim navikama. Razmislite malo unazad, koliko često ste bili u posijeti doktoru od kada ste razvili vaše stanje? Vjerovatno nekoliko puta. Osim prepisivanja ljekova ili upućivanja kod nekog drugog, npr psihologa ili psihijatra, sve što je doktor napravio je to što vas je uvjerio da niste „bolesni“ (neki doktori čak to i ne rade). Ok, ako je to sve što ćete dobiti od vašeg doktora… zašto uopće ići? Mislim, zar već do sada niste imali dovoljno uvjerenja? Možete ići kod doktora kolko god puta želite i dobiti isti tretman svaki put… U čemu je onda poenta? NIJE POTREBNO ODLAZITI DOKTORU! PRESTANITE SA TOM ANKSIOZNOM NAVIKOM ODMAH! Možete se pitati kako je to moguće a da ne postanete još više uplašeni. Odvraćanje misli! Svaki put kada pomislite neku negativnu misao ili iskusite neki novi simptom, razoružajte ga; ne dozvolite da misao ili senzacija stanu na put novim, ili osnaže stare navike. Onog trenutka kada se osijetite anksiozno ili kad vam je loše, uradite nešto drugo za promjenu. Pustite glasnu muziku, pjevajte uz nju, pričajte s nekim na telefon (ali ne spominjite vašu anksioznost). Radite to sve dok se simptomi ne povuku, ali NE KONTAKTIRAJTE NIKOGA za bilo kakvo uvjerenje DRUGA ZAPOVIJED RAZGOVARAJTE SA VAŠIM PSIHIJATROM O IZBACIVANJU LIJEKOVA IZ UPOTREBE Donesite odluku o izbacivanju vaših lijekova protiv anksioznosti iz upotrebe . Razgovarajte sa vašim psihijatrom o postepenom smanjivanju lijeka. Ako vam doktor kaže da je trenutno nemoguće izbaciti lijek iz upotrebe, budite strpljivi, ali neka to bude vaš plan na duge staze. Ne zaboravite da iako je važno da budete pod kontrolom doktora prilikom izbacivanja lijeka iz upotrebe i da morate uvijek kontaktirati doktora prije toga, doktor vas zapravo ne može natjerati da uzimate nijedan lijek. Anksiozna stanja mogu biti „zaštićena“ pomoću lijekova. To znači da vaše anksiozno stanje, koje stoji duboko u vašoj podsvijesti, može biti sakriveno pomoću vaših lijekova, što može umanjiti potencijalnu učinkovitost ovog programa. Da bi ste se u potpunosti otarasili anksioznosti, važno je da vaše stanje ne bude pod utjecajem lijekova. Ovo ne znači da ovaj program neće uspeti, hoće, samo će možda duže potrajati. Nikada ne započinjite proces izbacivanja lijeka iz upotrebe bez medicinskog nadzora. Izbacivanje lijeka iz upotrebe može proizvesti „povratnu anksioznost“, međutim, omogućiće vam da se suprotstavite anksioznosti i pobedite je. Korištenje lijekova za kontrolu anksioznosti je isto kao kada bi ste stavili metalnu ploču između vaših nerava i vašeg mozga. Uklonite li metalnu ploču, simptomi se vraćaju. Ako koristite moj program da spriječite pogoršavanje simptoma i za „reprogramiranje“ misaonih procesa, vi ćete PRIRODNIM PUTEM zamijeniti vašu anksioznu naviku sa novim ne-anksioznim navikama. TREĆA ZAPOVIJED PREKINITE ISTRAŽIVATI VAŠE STANJE Prestanite sa istraživanjem vašeg stanja, to vas samo udaljava od istine i rIJešenja koje se nalazi upravo ovdje. Sve informacije o fiziologiji anksioznosti koje će vam ikada trebati se nalaze u ovom programu. Samim činom istraživanja vašeg stanja, vi konstantno podsećate vaš podsvjesni um da imate anksioznost. Jednom kada pročitate poglavlje „Anatomija anksioznosti“, sklonite knjigu, vjerujte u to što ste naučili, vjerujte svim srcem da je to istina, da vam dodatne informacije nisu potrebne, da je sa vama sve u redu, da doktori ništa nisu previdjeli. Dijagnoza anksioznih stanja je točna, VI IMATE ANKSIOZNOST! Svaki put kada imate potrebu da pročitate poglavlje „Anatomija anksioznosti“, preusmjerite pažnju na nešto drugo. Testirajte sami sebe, uvjerite se sami koliko možete biti jaki! Od sada pa na dalje: Ne tražite informacije o anksioznosti po Internetu. Ne kupujte knjige o anksioznosti, niti posećujte biblioteke da bi ste pronašli takve knjige. Ne pitajte druge ljude o vašem stanju. Ne čitajte ponovo poglavlje „Anatomija anksioznosti“. Dokažite sami sebi da vam nije potrebno uvjerenje, jer zato što ste nevjerovatno jaki, (morate biti jaki da bi ste se izborili sa vašim stanjem – svakim danom postajete sve jači) vi se možete izboriti sami. Razradite ovu novu „ne-istraživanje“ naviku, vježbajte je i učinite je instinktualnom. ČETVRTA ZAPOVIJED SLIJEDITE SAMO OVU METODU Koristite samo Linden Metodu! Ne kombinirajte je sa nekom drugom metodom terapije; to će samo dodatno zbuniti podsvjesni um. Ovo je veoma važno. MORATE se koncentrirati samo i jedino na ovu metodu. Mnogo ljudi sa anksioznošću probaju mnogo, mnogo tehnika, programa, vežbi, tretmana, medikamenata, terapija, bilo šta na šta nalete… Istina je, da je uspijeh ostalih metoda ograničen. TO NIJE SLUČAJ SA OVOM METODOM! Ne pokušavam omalovažavati tehnike drugih ljudi; jednostavno tvrdim da kombiniranje raznih tehnika i terapija zbunjuje psihu. Na primer, ako vam ja predložim da sklonite vašu anksioznu naviku tako što ćete je „zakopati“ duboko, i zamjeniti je sa novom ne-anksioznom navikom, ali vam vaš psihijatar preporučuje da iznosite na videlo tu vašu anksioznu naviku, da je analizirate, pričate o njoj sa drugima, onda će ona uvijek biti prisutna tu, zar ne? Ova vrsta interakcije je upravo ono što od vas tražim da izbjegavate. PETA ZAPOVIJED PRESTANITE PRIČATI O VAŠEM STANJU Ovdje je potrebno veoma malo objašnjenja. Prestanite da ulazite u raspravu o vašem stanju sa drugim ljudima tokom razgovora. Ponovo kažem, ovo će samo zbuniti vaš podsjvesni um, pri čemu će vaša loša navika opet uskočiti i postati još jača. Morate pokušati i zakopati tu lošu naviku, zaboraviti na nju, oduzeti joj moć. Kada okončate neku svoju vezu sa drugom osobom i osećate se tužno, koja je najgora stvar koju možete uraditi? Da pričate o toj drugoj osobi! Što prije počnete zaboravljati osobine te druge osobe, kako je izgledala, stvari koje vam je pričala itd… to ćete manje bola osjetiti. A kada upoznate neku novu osobu koja vam se sviđa,… BIVŠA je zaboravljena … Mora da vam se nekada tako nešto dogodilo. Slično je i sa selidbom, prebacivanja iz jedne u drugu školu, gubitka kućnog ljubmca… bilo šta što podrazumjeva gubitak nekoga ili nečega… gubitak, bol ili tuga postaju sve manji i manji. Sami sebi nađite najbolji način za sticanje ove navike i vježbajte to. Pričanje o tome kako se osjećate će samo dodatno hraniti vašu anksioznost. ŠESTA ZAPOVIJED PRESTANITE SE OSLANJATI NA DRUGE LJUDE Prestanite se oslanjati na druge ako imate anksioznost. Oslanjanje na druge ljude vam daje samo privremen oslonac, a morate se suočiti sa situacijom svojom glavom. Niko vam ne može pomoći, SAMO VI SAMI! Prije nego što pokušate kontaktirati nekoga za uvjerenje, STANITE, pomislite da tim korakom samo dodatno hranite vašu anksioznost, sami poradite na ovome. Pronađite tehnike koje vam najviše odgovaraju i URADITE TO! Vi to možete… razmislite unazad malo, da li vam je iko ikada stvarno pomogao kada ste bili anksiozni? Uklonio simptome umjesto vas? NIJE! Vi ste UVIJEK morali sami da se izborite sami; sami ste prolazili kroz tu oluju i izbavili se iz nje. Od sada pa na dalje shvatite da vam niko ne može pomoći osim vas samih.. i vi imate moć da to uradite ovog trenutka. SEDMA ZAPOVIJED NE PRISJEĆAJTE SE ELEMENATA VAŠEG ANKSIOZNOG STANJA Kako se vaša anksioznost povlači, ne prisjećajte se, ne zamišljajte, niti razgovarajte o mislima i senzacijama koje ste imali tada. Ako to radite, to će omogućiti vašem umu da se zadrži na tim sjećanjima, potrebno je pustiti podsvesni um da zaboravi stare navike. Ako odlučite da pričate o tome kako ste pobjedili anksioznost, kada vam bude bolje, uradite to, ali budite površni po pitanju toga. Recite ljudima da ste nekada bili anksiozni, ali ne ulazite u detalje. OSMA ZAPOVIJED ODVRAĆAJTE MISLI – NEKA TO BUDE VAŠA NOVA NAVIKA – UVIJEK! Odvraćanje misli jeste ključ uspijeha da bi ste se u potpunosti otarasili anksioznosti. Kada ništa ne radite, onda se vaš svijesni um odmara, dosađuje, na taj način vaš um se može ponovo fokusirati na stare anksiozne misli i navike. Neka odvraćanje misli bude vaša nova navika. Ako razmislite malo o tome, ljudi koji vježbaju svakog dana neki sport, koji imaju neki hobi, koji su uključeni u bilo kakvu aktivnost, samo hrane svoje navike. Samo što su njihove navike zdrave, ne-anksiozne navike, odlične za odvraćanje misli. VI TO TAKOĐE MOŽETE! Kada imate slobodnog vremena, ispunite ga aktivnostima koje vam odvraćaju misli od anksioznosti, ili uveče, idite u krevet i spavajte. Kod kuće, u kolima ili bilo gde da ste, pustite glasnu muziku i pevajte uz nju. ISPUNITE SVAKI MINUT VAŠE SVAKODNEVNICE. DEVETA ZAPOVIJED PRESTANITE STAVLJATI ANKSIOZNOST U CENTAR PAŽNJE Prestanite organizirati vaše svakodnevne obaveze i aktivnosti u odnosu na vaše stanje. Ne izbjegavajte određene situacije kako bi ste udovoljili anksioznosti, jer ako to radite, anksioznost će se udobno smjestiti u stolicu u vašem umu gde će sjediti i mučiti vas. BUDITE GLAVNI! Ako svoj život organizirate u odnosu na anksioznost, pomislite unazad… da li vam je anksioznost ikada nanijela neku štetu? NIJE! Gdje god da ste bili, kod kuće ili negdje vani, uvijek ste sigurnii. Što više možete izlaziti iz svog „ograničenog prostora“, brže ćete reprogramirati svoj podsjvesni um da reagira normalno na situacije koje vam inače izazivaju anksioznost.

 

Prevedeno i obrađeno iz knjige Hope and Help for Your Nerves

Prvo i prvo, morate shvatiti da vam se ništa loše od napada panike neće dogoditi. Neka vam to bude stalno u podsvesti i kad god osetite strah ili paniku, podsetite se da niko nikad nije umro od napada panike, niti mu se bilo šta loše desilo. Upamtite to!

Koliko god strašan i težak napad panike bio, budite sigurni da napad panike ne oštećuje vaše telo. Mnogi ljudi misle da kad im srce lupa brzo i jako tokom napada panike, da će to na neki način naškoditi srcu. Budite sigurni da nije tako. Isto je sa svim ostalim simptomima, dakle simptomi napada panike ne oštećuju vaše telo.

Vi verovatno mislite da je potrebno da uspostavite određenu vrstu „kontrole“ nad napadom panike, npr. kad vas zadesi panika, da pokušate da „držite stvari pod kontrolom“. Upravo tu leži caka! Nije potrebno da držite stvari pod kontrolom, niti je potrebno da se „borite“ protiv napada panike. Ne možete pobediti tu bitku, sve što se više borite, sve je gore.

Kako se otarasiti napada panike? Lako. Međutim, prvo morate izmeniti neke svoje misaone obrasce koje ste ukorenili u svoju podsvest i neka svoja pogrešna uverenja o panici i napadima panike.

Kada vas zadesi napad panike, vi zapravo nemate jedan strah, već imate dva zasebna straha.

Vaša panika nadolazi u talasima, i sa svakim talasom panike dva straha su umešana. Nazovimo ih:

* Prvi strah
* Drugi strah

Iako vi verovatno nemate kontrolu nad prvim strahom, možete naučiti kako da iskontrolišete ovaj drugi strah, jer je upravo ovaj drugi strah taj koji čini da ovaj prvi strah postoji. Drugi strah održava vaše napade panike u životu, drugi strah vas konstantno čini anksioznim i plašljivim. Znate već – strah se strahom hrani.

Svaka osoba u svom životu s vremena na vreme doživljava ovaj prvi strah. Prvi strah, kako smo ga nazvali, dolazi refleksno, skoro automatski, i povezan je sa nekom stvarnom opašnošću koja nam preti. Možemo reći da je taj strah „normalan“, mi ga prihvatamo, razumemo ga. Odreagujemo kako treba i strah prolazi.

Međutim, kada osoba koja je inače anksiozna iskusi taj strah, ta osoba ne reaguje kao ostali ljudi, već je reakcija takve osobe mnogo jačeg intenziteta, baš zato što je njen nervni sistem vremenom postao osetljiviji na spoljašnje stimuluse.

Na ovaj prvi strah anksiozna osoba uvek po pravilu dodaje „primesu“ drugog straha, iako to ni ne primećuje, i za anksioznu osobu ova dva straha su zapravo jedan strah.

Kad se ovakvoj osobi dogodi prvi strah, ona automatski pomisli:

„O ne, ne ponovo!“

Anksiozna osoba je dovoljno samo da pomisli da će biti „zarobljena“ u nekom zatvorenom prostoru i prvi strah će je obuzeti. Odmah zatim, osoba na ovaj prvi strah dodaje drugi strah na taj način što pomisli sledeće:

„O ne, evo ga ponovo! Samo ne opet da mi se to dogodi! Ne mogu da izdržim više ovo! Sigurno ću napraviti budalu od sebe ispred ljudi, zato je bolje da pobegnem negde gde sam siguran. Daj da brzo izađem i odem odavde. Brzo! Brzo! Brzo!“

Sa svakim ovim „Brzo!“, osoba dodaje sve jače i jače primese drugog straha, panika postaje sve jača i jača. Osoba je sada 100% sigurna da ako nešto ubrzo ne preduzme, da će joj se nešto sigurno desiti, da će pasti, da će napraviti budalu od sebe, da će poludeti i neće znati šta radi, ili da će biti odvedena negde….

Da li prepoznajete sami sebe u ovome? Da li vidite kako sami sebi kreirate paniku i strah? Nemojte nikad zaboraviti – strah se strahom hrani!

Idemo dalje… Osoba je sada u punom naletu panike, i uverena je da više ne može da razmišlja jasno i racionalno i da ne može da se ponaša smireno. Zato želi da što pre „izbegne“ opasnost, da ode negde na mirno mesto i slično. Ova osoba ne razume da je ona sama stvorila ovu paniku pomoću svih onih misli tipa „Šta ako….?“ ili „Brzo da pobegnem odavde….“ i slično.

Ova osoba treba da razume da je potrebno samo da se prepusti onom prvu strahu koji je zadesi. Znam da zvuči lakše nego što jeste, ali zaista, verujte mi, treba samo da razumete da vi sami sebi dodajete primese drugog straha na prvi strah, i na taj način dolazi do napada panike.

Dakle, da do napada panike ne bi došlo, potrebno je da kada vas zadesi prvi strah (koji se dešava svim ljudima), date sve od sebe da ne reagujete burno, da ne pomišljate „Šta ako…?“, da ne pomišljate „O ne, evo ga opet napad panike!“, da vas fizički simptomi ne zanimaju (jer su svi oni bezopasni)… Drugim rečima dajte sve od sebe da ne dodajete drugi strah na prvi strah jer zbog toga i dolazi do napada panike!

Verovatno sada mislite „ok, pokušaću to sledeći put kad me zadesi panika“. Molim vas, nemojte da pokušate, već uradite to! Dakle, ovo nije igra pokušaja, ovo nije igra borbe, ovde se samo radi o promeni misaonih obrazaca koji se nalaze urezani duboko u vašoj podsvesti! Verujte mi, kada jednom uspete da „prebrodite
“ taj prvi strah, da mu se prepustite, da ne dodajete primese drugog straha, videćete da će taj prvi strah sam od sebe polako ali sigurno nestajati….

Nema lepšeg osećaja nego kada se uverite da do paničnog napada nije došlo baš zato što ste shvatili kako stvari funkcionišu, i da ste vi zaslužni da do napada panike nije došlo!

Ok, za kraj evo još nekoliko saveta kojima se možete rukovoditi kada vas zadesi panika. Bilo bi veoma korisno kada bi ste redovno sami sebe podsećali sledećih izjava:

„Znam šta je to, ne može mi naškoditi. Nestaće. Nema potrebe da paničim, ali ako budem, najgore što mi se može dogoditi je da dobijem panični napad. Nije važno ako dobijem panični napad, jer to mi se već i ranije događalo, bilo je veoma neugodno, ali nije me ubilo, ništa mi se loše nije desilo“

Ovakav misaoni proces je ključ za zaustavljanje razvoja paničnog napada i paničnog poremećaja uopšte. Savladajte ga! To može potrajati, ali nastavite vežbati, isplatiće se!

Takođe, možete pokušati zamenjivati izjave koje vam izazivaju strah, na primer, umesto da kažete: „Tako sam prestravljen, da ću izjuriti iz prodavnice”, recite „Preplašen sam, ali ću danas zaista uživati u kupovini“.

Vaši napadi panike će se smanjiti. Shvatićete da su panika i anksioznost samo osećaji i ništa vise! Preuzeto sa – http://www.alternativa-forum.com/anksioznost/519-lecenje-anksioznosti.html

http://www.amazon.com/gp/redirect.ht…&creative=9325

Autor:

Violeta Divnić Date of birth: 1965 Website: violetadivnicnenic.wordpress.com Vreme laznih careva, Weather false emperor, author Violeta Divnic

Ostavite Vase misljenje,

Molimo vas da se prijavite koristeći jedan od sledećih načina da biste objavili svoj komentar:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s